Poznato je da se danas obnovljivi izvori energije ne koriste dovoljno te da se sve više gleda razviti koncepte za iskorištavanje iste. Iskorištavanje vjetra samo je jedan od tih izvora energije te se već godinama razvija. Do danas su se uglavnom koristile standardne vjetroelektrane koje nisu prečesto bile dovoljno isplative te se je razvila ideja o pozicioniranju istih na moru gdje bi se snaga vjetra bolje iskoristila. Ovaj koncept ima razne prednosti koje su u ovom radu detaljnije prikazane. Jedrenjaci se smatraju prvim iskorištavanjem vjetra kao energije te i danas funkcioniraju na isti način. Poslije toga možemo spomenuti poznatu Herenovu vjetrenjaču koja predstavlja prvi oblik pokretanja rotora pomoću vjetra. Praktično korištenje vjetroelektrana bilježi se već u 9. stoljeću na području Afganistana i Irana te se je kasnije njihova primjena raširila na područje Azije i Bliskog istoka. Vjetroturbina s vodoravnom osi vrtnje vratila može se opisati pomoću nekoliko osnovnih značajki: visine glavine, odnosno udaljenosti od tla do osi vrtnje rotora površine koju opisuju lopatice rotora, punoćom lopatice, odnosno omjerom površine lopatice i ukupne površine ravnine rotora koeficijentom vršne brzine, odnosno omjerom brzine vrha lopatice i brzine vjetra, nazivnom snagom. Nadalje, kada govorimo o osnovim dijelovima vjetroturbine možemo navesti: rotor vjetroturbine, vratila s prijenosnikom, električni generator i ostali dijelovi električnog sustava (spoj na mrežu, nužno napajanje i sl.) regulacijski sustavi (aerodinamično i zračno kočenja, zaokretanje kućišta, nadzor i komunikacije itd.). Plutajuće vjetroelektrane relativno su novi koncept koji pokušava iskoristiti jačinu vjetra te njegovu učestalost na otvorenom moru. Ovaj način iskorištavanja ima mnoge prednosti, ali također i probleme. Neki od problema su održavanje istih budući da nisu na kopnu, te je u određenim momentima nemoguće pristupiti. Bez obzira na trenutne probleme koji poskupljuju cijeli koncept, plutajuće vjetroelektrane imaju veliku budućnost.