Tema ovoga rada su inteligentni protusudarni sustavi implementirani u vozilima. Sve većim razvitkom tehnologije autonomni sustavi u vozilima postali su svakodnevnica. Današnja vozila sadržavaju široki opseg opreme koja poboljšava samu sigurnost kako vozača tako i ostalih sudionika u prometu. U ovom radu stavit ćemo naglasak na “protusudarne” sustave implementirane u motorna vozila. U uvodu ćemo pobliže objasniti kakav značaj su protusudarni sustavi imali kroz povijest a kakav značaj oni danas imaju, te podjela protusudarnih sustava u dve osnovne kategorije. Također u uvodu je obrađen cilj i svrha rada, te kakve se problematika obrađuje. Drugo poglavlje objašnjava značaj ECU jedinice i CAN mrežnoga protokola koji se koristi u vozilima kao temelj za komunikaciju među sustavima. U trećem poglavlju stavljen je naglasak na senzore koji se koriste u protusudarnim sustavima. Ovdje je pogled na senzore prikazan više sa strane automatike. Objašnjene su tri vrste senzora bez kojih protusudarni sistemi svakoga vozila ne bi uopće mogli funkcionirati a to su: senzor brzine vozila, senzor bočnog ubrzanja vozila te senzor pritiska pedale kočnice. U četvrtome poglavlju imamo pregled najznačajnijih protusudarnih sustava, njihove principe rada kao i njihova implementacija u današnja vozila. Zadaća takvih sustava je što više stabilizirati samo vozilo prilikom ubrzavanja, upravljanja te ponajviše kod kočenja motornog vozila. Neki od najznačajnijih sustava koje ćemo spomenuti u ovome poglavlju su: ABS (Anti – lock Brake System) sustav koji sprječava blokadu kotača prilikom kočenja, BAS (Brake Assist System) sustav u vozilu koji preuzima na sebe kočenje vozila u kritičnim situacijama, TCS (Traction Control System) sustav koji onemogućuje proklizavanje kotača prilikom kretanja na uzbrdici ili skliskome kolniku, ABA (Active Brake Assist) sustav koji sam koči vozilo u slučaju da izostane reakcije od strane samoga vozača, te ESP (Electronic Stability Program) koji objedinjuje sve te sustave u jednu kompaktnu cjelinu. Peto poglavlje donosi modernije inačice protusudarnih sustava koji su razvijeni u posljednjih nekoliko godina čiji se princip rada temelji na senzorima, kamerama, te posebno dizajniranim radarima. Najznačajniji sustavi ove kategorije su Lane Assist System (LAS) ili sustav za nadzor prelaska voznik traka, Adaptive Cruise Control (ACC) ili sustav adaptivnoga tempomata, te posljednji sustav za nadzor mrtvoga kuta. Uz ACC sustav dolazi nam i inačica jednoga podsustava naziva Front Assist ili sustava prisilnoga kočenja u nuždi pri naletu na objekt (vozilo ili pješak) koji se nalazi ispred našega vozila. Također svi sustavi iz četvrtoga poglavlja ovoga rada detaljnije su razrađeni kroz vozila Volksagen grupacije točnije kroz modele iii Volkswagen Passata, Touarega i Jette. Šesto poglavlje ovoga rada donosi ono što je zapravo najzaslužnije u razvoju protusudarnih sustava a to su EuroNCAP testiranja. EuroNCAP testiranja koja su se počela provoditi 1997. godine značajno su ubrzala razvoj protusudarnih sustava, osim razvoja protusudarnih sustava zaslužni su i za sami test takvih sustava u kontroliranoj okolini. Sedmo poglavlje sadrži tri simulacije kojom su prikazane vrste testiranja koje se vrši prema EuroNCAP pravilima. Ovdje je riječ o frontalnom sudaru vozila i prepreke (pasivni element), frontalnom naletu vozila na pješaka (aktivni element) te sustavu autonomnog kočenja vozila u nuždi. U osmom (posljednjem) poglavlju ovoga rada nalazi se zaključak. U zaključku je navedeno kakve sve prednosti donose protusudarni sustavi, pogled na razvoj trenutnih ali i budućih protusudarnih sustava, te na posljetku razvoj autonomnih vozila koja bi probleme pojave sudara i nesreće trebali svesti na apsolutni minimum koji može postojati.