Distributivni centri definirani su kao fizički objekti unutar strukture distribucije posvećeni brzom kretanju robe, obavljanju prijema robe i otpreme robe, skladištenja i pretovara ili unakrsnog pristajanja i obavljanja logistike s dodanom vrijednošću. Skladište se koristi za skladištenje proizvoda, dok distribucijski centar, osim skladištenja proizvoda, nudi i usluge s dodanom vrijednošću kao što su miješanje proizvoda, izvršavanje narudžbi, cross docking, pakiranje itd. Glavna funkcija distribucijskog centra je usmjeravanje i preusmjeravanje tokova robe, a ne zadržavanje na robe na mjestu kao u skladištu. Prisutne su četiri komponente distribucijskog centra: mobilnost unutar zgrade, mobilnost izvan zgrade, radna snaga i informatička tehnologija. Čimbenici povezani s lokacijom koji se razmatraju u donošenju odluke uključuju zagušenje, politiku zona, tržište rada i poreze, kao i troškove prijevoza. U planu su različite aktivnosti koje su osmišljene s ciljem pretvaranja poslovne vrijednosti u konačnu dobit. U posljednjih nekoliko desetljeća upravljanje skladištem i distribucijskim centrom razvilo se iz modela kojim upravljaju ručni rad i praćenje na papiru do modela u kojem tehnologija igra vitalnu ulogu u boljem iskorištavanju raspoloživih resursa i rastućim prostornim ograničenjima.