| Abstract | Kako se elektronička navigacija razvijala kroz radio i radarsku navigaciju, novi način određivanja položaja našao se u hiperboličkoj navigaciji. Hiperbolička navigacija koristi krivulje zvane hiperbole koje spajaju mjesta jednake udaljenosti od žarišta kako bi se u njihovom presjecištu pronašla pozicija broda. Kroz povijest su se razvijali razni hiperbolički uređaji kao što su Consol, Decca, Gee, Loran-A, Loran-C, Chayka te kao napredna verzija Loran-C sustava, E-Loran. Satelitska navigacija je uslijedila nakon hiperboličkih sustava. Prvi satelitski sustavi funkcionirali su na temelju Dopplerovog efekta te je njihova primjena bila isključivo predviđena za vojne usluge. Globalni sustav za određivanje položaja (GPS) je od 2007. godine potpuno funkcionalan i dostupan čak i za civilnu upotrebu. GPS usprkos činjenici da je najsofisticiraniji sustav za pronalazak položaja na zemlji posjeduje određene mane koje znaju uzrokovati razne probleme. Osim što se ti problemi očituju izravno na korisnika već i neizravno stvaraju probleme za ekonomiju i gospodarstvo. E-Loran kao glavna tema ovoga rada se u nekoliko navrata u zadnjih 20 godina nudio kao rješenje upravo u trenucima kada oslanjanje na GPS nije moguće. Trenutna alternativa za GPS ne postoji, a pomutnje zbog interferencije i dalje ostaju problematika. Svojstva e-Loran signala upućuju na potrebu da se provedu testiranja, jer snažni i teško ometajući signali mogu biti jako dobra zamjena kada je to neophodno. Kako je to sustav koji je korišten još 1940-ih pod nazivom Loran-A i kasnije Loran-C uz sav napredak tehnologije koji je do sada postignut nova nadograđena verzija može biti preciznija i pouzdanija. Kako se satelitska navigacija počela sve više razvijati praksa korištenja hiperboličke navigacije počela se manje koristiti. Upravo to je razlog zbog kojeg nije iskorišten puni potencijal hiperboličkih uređaja i zahtjeva provedbu dodatnih istraživanja. |
| Abstract (english) | How electronic navigation developed through radio and radar navigation, a new way of determining position was found in hyperbolic navigation. Hyperbolic navigation uses curves called hyperbolas that connect places of equal distance from the focal points to find the position of a ship at their intersection. Various hyperbolic devices were developed throughout history, such as Consol, Decca, Gee, Loran-A, Loran-C, Chayka, and an advanced version of the Loran-C system, E-Loran. Satellite navigation followed the hyperbolic systems. The first satellite systems were based on the Doppler effect and were intended exclusively for military use. Global Positioning System (GPS) has been fully functional since 2007 and available even for civilian use. Despite being the most sophisticated system for locating positions on Earth, GPS has certain drawbacks that can cause various problems. In addition to the problems that directly affect the user, they also indirectly create problems for the economy. E-Loran, the main topic of this paper, has been offered several times in the last 20 years as a solution precisely when relying on GPS is not possible. Currently, there is no alternative to GPS, and interference disruptions continue to be problematic. The properties of the E-Loran signal suggest the need for testing because strong and highly interfering signals can be a very good replacement when necessary. As a system that was used as early as the 1940s under the name Loran-A and later Loran-C, with all the technological advancements achieved so far, a new upgraded version can be more precise and reliable. As satellite navigation began to develop more and more, the practice of using hyperbolic navigation began to decline. This is precisely why the full potential of hyperbolic devices has not been exploited and requires additional research. |
